Kako nastavnici vide sami sebe

The paper discusses the problem of self-perceptions among teachers. Presented and analyzed are the results obtained by a research in primary, vocational and grammar schools in Serbia. The starting point of the research was to try to supplement theoretical analyses that mainly relate to desirable features of good teachers with the perception of the teachers themselves of the actual situation in practice. Our intention was to make teachers evaluate their own work, and then to obtain the same evaluation from the students' perspective. The teachers were also asked to state desirable characteristics of the teacher. The results showed that the teachers are informed about how an ideal teacher should behave, but that, in practice, it rarely happens. Results like this indicate to a need for further teacher training in the area of teaching competencies.U radu se razmatra problem samopercepcije učitelja i nastavnika. Prikazani su i analizirani rezultati dobijeni istraživanjem u osnovnim, srednjim stručnim školama i gimnazijama u Srbiji. Polazna osnova istraživanja je potreba da se teorijske analize, koje se uglavnom odnose na poželjne karakteristike nastavnika, dopune i percepcijom nastavnika o stanju na terenu. Namera našeg istraživanja je da nastavnici prvo ocene svoj rad iz sopstvene perspektive, a zatim iz perspektive učenika. Nastavnici su se takođe izjasnili i o poželjnim karakteristikama nastavnika. Rezultati pokazuju da su nastavnici upućeni u to kako bi trebalo da se ponaša idealni nastavnik, ali se, po njihovom mišljenju, u praksi to ne dešava. Iz ovakvih rezultata proizlazi potreba za daljim usavršavanjem naših nastavnika u oblasti nastavničkih kompetencija

O aspektima školske klime u osnovnim školama u Hrvatskoj

U ovom se tekstu autorice bave nekim aspektima školske klime, u osnovnim školama u Hrvatskoj. Analiza se temelji na rezultatima empirijskog istraživanja provedenom na uzorku od 688 učitelja i nastavnika, zaposlenih u 25 osnovnih škola iz različitih regija u Hrvatskoj. Istraživanjem se nastojalo utvrditi kako učitelji i nastavnici percipiraju školsku klimu, postoji li razlika u učiteljskim i nastavničkim percepcijama školske klime s obzirom na dužinu njihova radnog staža i radno mjesto, te postoje li razlike u školskoj klimi između škola. Analiza podataka je pokazala da učitelji i nastavnici potvrđuju postojanje podrške koju ravnatelji iskazuju njihovu profesionalnom razvoju te poticanju na međusobnu suradnju. Također procjenjuju da imaju visok stupanj autonomije u osmišljavanju i izvođenju nastave, uz malen doživljaj kontrole njihova rada. Međutim, percepcija uključenosti i utjecaja na školu kao organizaciju, znatno je nepovoljnija, što se prvenstveno odnosi na ograničenu mogućnost iznošenja kritičkih primjedbi na rad škole. Faktorskom analizom su izlučene tri dimenzije školske klime koje su nazvane „ poticajna radna okolina“, „ autonomija“ i „ otvorenost za promjene“. Dimenzija „ autonomije“ diskriminirala je skupine podijeljene prema radnom stažu i radnom mjestu. Svoju autonomiju pozitivnije su procijenili predmetni nastavnici, osobito oni koji imaju između 6 i 15 godina radnog staža. Učiteljska percepcija njihove niže pozicije u školi potvrdila se i niskim procjenama autonomije, pri čemu najmanju sigurnost osjećaju učitelji s manje od 5 godina radnog staža. Ekonomičnost manjeg broja čestica potvrdila se kroz uspješno razlikovanje škola, u svim trima dimenzijama školske klime. Pri izradi profila školske klime pojedinih škola, do izražaja je došlo razlikovanje škola u dimenziji „ poticajne radne okoline“. Ovim se istraživanjem upotrijebljena Moosova skala za mjerenje školske klime pokazala kao dobar analitički instrument za identificiranje organizacijskih karakteristika škole. (IN ENGLISH: In this article several aspects of school climate in elementary schools in Croatia are analysed. The analysis is based on findings of the empirical research conducted in 2006 on a sample of 688 class and subject teachers in 25 elementary schools located in different regions of Croatia. The research was aimed at identifying teachers' perception of school climate in their schools, differences in their perception of the school climate with respect to their years of service and their work position (whether they are class or subject teachers). Additionally, one of the research goals was to establish differences in school climate between schools. The teachers' answers indicate that their principals support their professional development as well as cooperation with colleagues in schools. They also reported having a high level of autonomy in instructional design and teaching practice, accompanied by a low level of perceived external control. However, their inclusion and real influence on school life were estimated as being significantly less favourable. This particularly concerns their limited ability to voice critical opinions regarding how the school operates. Through the use of factor analysis, three dimensions of school climate were derived: “supportive working environment”, “autonomy” and “openness to change”. The dimension “autonomy” discriminates teachers according to the years of their work experience and their work position. It appears that subject teachers estimate their autonomy more positively than do class teachers, particularly those that have 6 – 15 years of work experience. The fact that class teachers perceive their status in school as lower compared to the subject teachers' status was acknowledged through low estimates of their autonomy, where class teachers working less than 5 years feel the least autonomy. A successful discrimination of schools on all three dimensions of the school climate confirmed a legitimate usage of small number item scales. Development of the school climate profiles revealed that the schools differ mostly on the “supportive working environment” dimension. The modified Moos' scale used for measuring school climate in this research proved to be a valid analytical tool for identifying organisational characteristics of schools.

Kojega su roda čitanke iz književnosti?

Publikacija problematizira pitanje rodne (ne)osjetljivosti čitanki književnosti i nastavne prakse u obveznom obrazovanju na osnovi rezultata empirijskog istraživanja. Definiraju se pojmovi rodno osjetljivih čitanki i rodno osjetljive nastave

Cjeloživotno obrazovanje učitelja i nastavnika: višestruke perspektive

Komparativna istraživanja u svijetu pokazuju da kvaliteti obrazovanja razrednih učitelja i predmetnih nastavnika značajno doprinosi utemeljenost obrazovanja na spoznajama edukacijskih znanosti, posebice na spoznajama psihologije učenja i poučavanja. Stoga je glavni cilj studije prikazane u ovoj monografiji analiza modela obrazovanja učitelja i nastavnika u Hrvatskoj u odnosu na postavke sistemskog pristupa te kognitivističkih modela učenja i poučavanja. U ostvarenju postavljenog cilja istraživanja istaknutu ulogu ima i usporedba s onim europskim i svjetskim sustavima obrazovanja učitelja i nastavnika koji su u međunarodnim komparativnim studijama prepoznati kao uspješna rješenja te je njihov prikaz dan u prvom dijelu monografije. U drugom dijelu analizira se sadašnje stanje i prijedlozi promjena u sustavu obrazovanja učitelja i nastavnika u Hrvatskoj, pri čemu osnovicu analize predstavljaju službeni dokumenti i stručne studije te radni materijali pojedinih ekspertnih timova. Kako se promjene sustava mogu uspješno provoditi tek ako postoji minimum suglasnosti u stavovima, vrijednostima i očekivanjima pojedinih sudionika i korisnika u pogledu opravdanosti i mogućnosti takvih promjena, istraživanje je u empirijskom dijelu usmjereno na ispitivanje ovih psiholoških varijabli, a rezultati istraživanja prikazani su u trećem dijelu monografije. Rezultati omogućuju uvidu u percepciju nekih aspekata učiteljskog i nastavničkog obrazovanja i profesije od strane učitelja, nastavnika, studenata i sveučilišnih nastavnika. Različiti sudionici i korisnici obrazovnog sustava naglašavaju važnost i neizbježnost dubokih strukturnih promjena u obrazovanju, kako bi se ispunio ključni zahtjev koji se danas postavlja pred sustav obrazovanja, a to je pripremanje učenika za samostalno cjeloživotno učenje. U četvrtom dijelu monografije ponuđeni su i konkretni primjeri međunarodne dobre prakse u području obrazovanja učitelja i nastavnika, a na kraju su ponuđene i neke korisne baze podataka koje mogu poslužiti istraživačima, kreatorima obrazovne politike te samim učiteljima i nastavnicima. Studija koju prikazuje ova znanstvena monografija predstavlja empirijski doprinos spoznaji o stanju u sustavu obrazovanja učitelja i nastavnika u Hrvatskoj te referentnim zemljama u trenutku kada se planiraju ozbiljne promjene u cjelokupnom visokoškolskom obrazovanju u Hrvatskoj, pa tako i u obrazovanju učitelja i nastavnika. Posebno valja istaknuti kako ova znanstvena monografija model obrazovanja učitelja i nastavnika analizira u odnosu na postavke sistemskog pristupa te kognitivističkih modela učenja i poučavanja, pa se time analiza temelji na znanstvenim spoznajama o edukaciji i psihologiji učenja i poučavanja. Ova znanstvena monografija primarno je namijenjena istraživačima u području obrazovanja te studentima učiteljskih i nastavničkih studija, ali i kreatorima obrazovne politike kao izvor valjanih podataka o stanju u obrazovnom sustavu Hrvatske i smjernica za planiranje promjena u sustavu

Obrazovanje za poduzetnost: perspektiva osnovnoškolskih učitelja i nastavnika

U tekstu su prikazani rezultati empirijskog istraživanja obrazovanja za poduzetnost u osnovnim školama u Hrvatskoj. U istraživanju se pošlo od šireg određenja poduzetničke kompetencije koje pored ekonomske pismenosti i znanja potrebnih za pokretanje posla obuhvaća osobine ličnosti i vještine potrebne za uspješno djelovanje pojedinca u profesionalnom i širem socijalnom kontekstu. Istraživanje je provedeno 2006. godine na uzorku od 688 učitelja i nastavnika iz 25 osnovnih škola različitih regija Hrvatske. Ciljevi istraživanja bili su utvrditi kako učitelji i nastavnici percipiraju aktivnosti škole i nastavne metode kojima se potiče razvoj poduzetnosti učenika i kako procjenjuju poduzetničke osobine i ponašanje učenika. Također se nastojalo provjeriti postoje li razlike u učiteljskim i nastavničkim percepcijama i procjenama s obzirom na njihovo radno mjesto (rade li kao učitelji ili nastavnici) i duljinu njihovog radnog staža. Rezultati pokazuju da više od polovice učitelja i nastavnika ponekad sudjeluje u organiziranju i izvođenju aktivnosti na nivou škole kojima se potiče poduzetnost učenika. Procjene učitelja općenito su bile više od procjena nastavnika. Zamjetan je trend povećanja uključenosti učitelja i nastavnika u školske aktivnosti i nastavne metode kojima se potiče poduzetnička kompetencija s porastom duljine njihovog radnog staža. Prema procjenama učitelja i nastavnika, obilježja poduzetnosti koja posjeduje najveći broj učenika jesu otvorenost za promjene i nova iskustva, spremnost za suradnju i dogovaranje s vršnjacima, te motivacija za ostvarivanje postignuća. Oko trećine ispitanika procijenila je da ih ima većina ili svi učenici u njihovoj školi, dok je za druge osobine ovaj postotak još manji. Nalazi ukazuju na postojanje potrebe za uvođenjem sustavnog obrazovanja za poduzetnost u obvezno obrazovanje, što implicira izradu njegove jasne koncepcije i nastavnih programa, odnosno kurikuluma. (IN ENGLISH: The paper offers the results of an empirical study of enterprise education in Croatian compulsory schools. The entrepreneurship competence are not only the necessary qualifications and knowledge of economics for starting and running the business, but also personal characteristics and skills of individuals who wish to lead a successful professional and social life. The study was conducted in 2006 on a sample of 688 teachers from 25 primary schools in different regions of Croatia. The purpose was to find out how the teachers felt about the school activities and teaching methods which try to develop children’s entrepreneurial skills and how they assessed children’s entrepreneurial potential and behaviour. The aim was also to see if there were any differences in the teachers’ perception due to the lenght of their experience or position (the first four years or the last four years of compulsory school). The results show that more than 50% of all teachers occasionally organize and take part in those school activities which encourage children’s entrepreneurial skills. Teachers in the first four classes of compulsory school generally make a higher evaluation of their pupils’ entrepreneurial characteristics than those in the last four years of compulsory school. Teachers with longer experience have a more active approach to those school activities and teaching methods which encourage entrepreneurship competence. According to their teachers’ evaluation, characteristics of entrepreneurial behaviour that most pupils show are openness about changes and new experiences, readiness for cooperation and dialogue with their peers and strong motivation for achievement. About one third of all examinees think that this is true for most or all pupils in their schools; for other characteristics the percentage is lower. The study results show that enterprise education should be a regular part of compulsory education which implies clearly defined planning and school curriculums.

Vještine upravljanja razredom kod nastavnika pripravnika

Obzirom da je vještina upravljanja razredom često zanemarena vještina u programima obrazovanja nastavnika, a od njih se očekuje da njome vladaju u nastavnom procesu, cilj je ovoga rada bio istražiti znanja i vještine upravljanja razredom nastavnika engleskog jezika sa do dvije godine iskustva u nastavi. Strategije upravljanja razredom koje su koristili uspoređene su sa onima iskusnijih nastavnika. Rezultati pokazuju da i iskusniji i manje iskusni nastavnici koriste slične strategije upravljanja razredom, no da se iskusniji nastavnici mahom bolje nose s lošim ponašanjem učenika od onih manje iskusnih

Studija predavanja u svrhu razvoja geometrijskih mentalnih navika nastavnika

The general purpose of this study is to investigate the development of geometric thinking of elementary school mathematics teachers. To achieve this, the model of research is defined as a lesson study. The implementation process of the study was carried out with five mathematics teachers from different schools. Firstly, a fiveweek seminar process was carried out with teachers. As part of this process, the lesson study was explained with the theoretical framework of Geometric Habits of Mind and its practices were implemented. Then a lesson study was performed which took about three months. Data was collected by using multiple data collection tools and data analysis was carried out by using a video analysis model developed by Powell, Francisco, and Maher (2003). As a result of this study, geometric thinking of teachers has improved through the lesson study. During the process from the first lesson study to the seventh lesson study, we observed the improvement in the mathematical language used by teachers, their explanations, student questions in class, together with activities and problems produced by teachers based on the geometric habits of mind for the relevant concepts. In the instructional processes, we also observed the teachers considering and assessing these components and planning for and implementing them in the geometry lessons. After the lesson studies, teachers also considered the geometric habits in their own school settings and reflected on the instructional process through prepared activities and problems which were then identifiedGlavni cilj ove studije je proučavanje razvoja geometrijskoga razmišljanja učitelja matematike u osnovnim školama. Kako bi se to postiglo, model istraživanja definiran je kao studija predavanja. Proces provedbe studije proveden je uz sudjelovanje pet nastavnika matematike iz različitih škola. Prvo je s nastavnicima održano pet tjedana seminara. Kao dio ovoga procesa, studija predavanja objašnjena je teorijskim okvirom geometrijskih mentalnih navika te je isti primijenjen u praksi. Zatim je izvedena studija predavanja koja je trajala oko tri mjeseca. Prikupljanje podataka provedeno je pomoću nekoliko alata za prikupljanje podataka, a analiza podataka izvedena je pomoću modela videoanalize koju su razvili Powell, Francisco i Maher (2003). Kao rezultat ovoga istraživanja, geometrijsko razmišljanje nastavnika poboljšalo se tijekom studije predavanja. U procesu od prve do sedme studije predavanja, primijetili smo poboljšanje matematičkoga jezika kojim se koriste nastavnici, njihova objašnjenja, pitanja učenika u učionici, kao i aktivnosti i zadatke koje su nastavnici stvorili na temelju geometrijskih mentalnih navika za relevantne pojmove. U procesima učenja, promatrali smo i nastavnike kako razmatraju i vrednuju ove komponente te ih uključuju u planiranje i provedbu svojih satova geometrije. Nakon studija predavanja, nastavnici su također razmatrali geometrijske navike u vlastitim školskim okruženjima i razmišljali o procesu učenja putem pripremljenih aktivnosti i problema koji su se tad definiral

Glazbeni umjetnik danas - umjetnik i/ili glazbeni pedagog

Koliko su pedagoške kompetencije važne postaje jasno svakom glazbeniku u trenutku kad svoje znanje i umijeće u području umjetnosti odluči prenijeti mlađim naraštajima. Pojedini glazbeni umjetnici s vremenom postaju značajni upravo posvom glazbeno-pedagoškom radu i važnija su njihova postignuća u tom području, nego umjetničko djelovanje, za koje su se prvotno školovali. Kako bi se utvrdilo koliko su glazbenici posvećeni glazbeno-pedagoškom djelovanju te kakvi su stavovi i mišljenja uspješnih i cijenjenih glazbenika o potrebi stjecanja pedagoških kompetencija, trebalo je provesti opsežnije dokumentacijsko i empirijsko istraživanje. U ovom radu čitatelje ćemo upoznati s najvažnijim rezultatima tih dvaju istraživanja

Profesionalni razvoj učitelja

U ovom poglavlju izložena su tri pristupa u proučavanju profesionalnog razvoja učitelja. Prva perspektiva usmjerena je na praćenje razvoja kompetencija i emocionalnih reakcija učitelja u različitim fazama njihove karijere u svrhu prepoznavanja tipičnih obrazaca ponašanja i doživljavanja. Druga perspektiva bavi se istraživanjem unutrašnjih i vanjskih činitelja koji pridonose razvoju nastavničkih kompetencija i formiranju profesionalnog identiteta u pojedinim fazama razvoja. Treća perspektiva odnosi se na utvrđivanje glavnih razvojnih zadataka i njima primjerenim strategijama djelotvorne podrške učiteljima u pojedinim fazama njihovog profesionalnog razvoja. Uz svako razdoblje opisani su teorijski pristupi učenju i poučavanju najfunkcionalniji na pojedinoj razini profesionalonog razvoja. U inicijalnom obrazovanju polazište je socijalno-konstruktivistička paradigma koja se očituje kao pristup usmjeren na studenta, u drugoj razvojnoj fazi (uvođenju) težište je na konceptima situiranog učenja i kognitivnog naukovanja, a u razdoblju rane stabilizacije u središtu su modeli iskustvenog učenja i refleksivne prakse

Nacionalni kurikulum za obvezno obrazovanje u Hrvatskoj: različite perspektive

Zbornik sumira teoretska razmatranja o ulozi nacionalnog kurikuluma za obavezno obrazovanje u suvremenom društvu znanja, te probleme vezane uz odnos analize i dinamike znanja, i kurikuluma za obvezno obrazovanje. Detaljno su prezentirani i obrazloženi rezultati empirijskog istraživanja stavova o nastavi i nastavnim programima provedenog na opsežnom uzorku osnovnih škola u Hrvatskoj