Policija i mediji

Javnost rada jedna je od temeljnih značajki djelovanja policije u državama s dugogodišnjom demokratskom tradicijom. Upravo iz tog razloga, a svjesni uloge i značenja odnosa s javnošću, i u ovom segmentu rada moramo planirati adekvatne promjene. Bez bitnih pomaka u kvaliteti komunikacije i promjeni stila komuniciranja policijskih službenika s građanima, nećemo moći ostvariti željene ciljeve u procesu transformacije, budući da u vremenu u kome živimo mediji dominantno utječu na kreiranje javnog mnijenja. Jedna od definicija odnosa s javnošću kaže da je to proces kojim se čovjek služi kako bi utjecao na javno mnijenje. Kako bi se utjecalo na javno mnijenje, tj. da bi se ljudi potaknuli da rade ono što se od njih traži, postoje tri osnovna načina: moć (sila, autoritet), zaštita (pomaganje u ugroženosti) i uvjeravanje (persuazija). Kada se s te strane promotre odnosi policije s javnošću jasno je da policija može koristiti prva dva načina, dok za treći treba pomoć medija. Stoga je jedan od osnovnih ciljeva policije stvaranje modela djelovanja u odnosima s javnošću koji će omogućiti znatno unapređenje suradnje i stvaranje partnerskih odnosa između medija i policije. Surađujući s medijima policija će prezentirati svoj rad onakvim kakav jest, demistificirati ga i učiniti bliskim i pristupačnim medijima i građanima. Razvijanjem kvalitetnog odnosa s javnošću također želi se otkloniti negativno naslje¬đe i posljedice djelovanja policije u autoritarnom režimu u prošlosti, te prikazati stvarne i konkretne pozitivne promjene iz života i rada policije kojima se dokazuje proces promjena

Ekologija i mediji

The Sustainable Development Goals (SDGs) are a set of global goals targeting all levels: from a planetary biosphere to a local community. The aim is to end poverty, protect the planet and ensure that all people can enjoy peace and prosperity, now and in the future. The beginning of the Twenty-first century and the last fifteen years of the twentieth century have been the awakening of human consciousness when it comes to ecology and environmental protection. The man of the digital age is slowly becoming aware that a new society is a life-organization characterized by the use of modern technologies and overuse of natural resources and, in some places, already devastated and degraded environments. The modern economy survives on the use of living and inanimate natural resources. Natural resources such as air, water, soil are polluted and some animal species are exterminated in this period. For this reason, it is of great importance to force producing and broadcasting numerous environmental shows on local, regional and global media. Going deeper into the issue, we have to see that the problem should be addressed more and more, reinforcing at the same time the ethics of all people on the planet, which would lead to the adoption of binding norms that would affect people’s behavior when it comes to ecology and environmental protection . The media is playing a key role in this issue. A part of the discussion on the concept of conservation, including the main scientific and ethical points of view, is presented in this paper, highlighting the environmental, socio-ecological and ethical aspects behind the comprehensive concept of industry and economy. This paper is about the idea of being the appeal on media regarding the urgent need for socio-environmental ethical personal engagement and collective actions.Početak novog tisućljeća i prethodnih petnaest godina karakterizira, svjedoci smo, buđenje ljudske svijesti kada je riječ o ekologiji i zaštiti okoliša. Čovjek koji preživi u doba digitalnih tehnologija polako razvija svijest da je potrebna nova organizacija društva i života u vremenu opterećenom modernim tehnologijama i pretjeranom upotrebom prirodnih resursa, a na nekim mjestima i već devastiranom i degradiranom okolišu. Suvremeno gospodarstvo preživljava od upotrebe živih i neživih prirodnih resursa. Došlo je do zagađenja zraka, vode, zemlje, izumiranja životinjskih vrsta. Iz tog su se razloga čisto ekološki problemi rješavali proizvodnjom i emitiranjem niza ekoloških programa na lokalnim, regionalnim i globalnim medijima. Ulazeći dublje u problem, moramo vidjeti da se problem mora riješiti prevladavanjem ekonomskih imperativa, istodobno, jačanjem etike svih ljudi na planetu, što bi dovelo do usvajanja obvezujućih normi koje bi utjecale na ljudsko ponašanje kada se radi o ekologiji i zaštiti okoliša. Mediji u tome moraju igrati ključnu ulogu

Jezik margine i elektronski mediji

In this paper it will be analysed the language of the marginals on the media, which stresses more clearly the means of tribal language. It's more frequent to see ritual, ceremonial style of public speakers from the margins, only they occasionally insert somewhat disturbing vividness, they lower the main level of rhetorical culture and accent the possibilities for the intolerance. There begins an extraordinary negativity of the language norms. It is preached to be clear in public, but actually it is still spoken unclear and in determined or, as in many reality shows, privacy and private language expand. In such circumstances, possibilities for creative changes and innovations in language are strictly limited. Indirectly the language norm becomes relative and starts being marginalised.U radu se analiziraa jezik margine na medijima kojim se potpunije ističe duh plemenskog jezika. Sve češća, obredno-stilska obraćanja marginalaca na medijima, osim što povremeno unose izvesnu uznemirujuću živost, snižavaju opšti nivo retoričke kulture i nagalašavaju mogućnosti posebne netolerancije. Tako se rađa svojevrsna negativna normiranost jezika. Propoveda se duh jasnosti na javnoj sceni, a u stvari se i dalje govori nejasno i neodređeno ili se, u brojnim rijalitijima, privatnost i privatni jezik ogoljuju do krajnjih granica. U takvim okolnostima, mogućnosti za stvaralačke promene i inovacije u jeziku jesu vrlo ograničene. Posredno se tako marginalizuje i relativizuje jezička norma

MEDIJI U SLUŽBI DRŽAVNE POLITIKE

In this article, the author analyzes the relation between the media,the employees in the media and the politician and state officials, i.e. on several examples the author analyzes how much national interests and official statements have influence on the media reports. The author also analyzes how much those interests could have influence on wrong informations and how much that could keep crimes on secret. The word is about the example of Srebrenica on one side, and on the other side about crimes that were committed around Srebrenica, but against Serbs. The crimes against Serbs were kept on secret, but the crimes against Muslims were exaggerated. The general conclusion is that there is no pluralism of informations when the word is about the national and geostrategic interests. An example of that could be found in the Yugoslav experience, the Gulf-war, the Russia-Georgia war, etc. However, we could talk about pluralism of informations, when the word is about internal affairs in the societies in which the freedom of expression of different religious, political, philosophical, moral values and concepts exists.U članku se analizira odnos između medija, poslenika u njima i zvaničnika, odnosno, na nekoliko primera, analizira se koliko na izveštavanje medija, kada je reč o nacionalnoj politici, utiču nacionalni interesi i stavovi zvaničnika. Zatim koliko ti interesi mogu uticati ne samo na krivo informisanje o nekom događaju u zainteresovanoj zemlji nego i na prećutkivanje zločina, na primeru Srebrenice i birčanskoj kraja počinjenog nad Srbima, s jedne, i pruveličavanje zločina počinjenog nad muslimanima, s druge strane. Opšti je zaključak da pluralizma informisanja, izuzev u iznimnmi slučajevima, nema kada su u pitanju nacionalni i geostrateški interesi. Suprotno ovom, o pluralizmu informisanja, kada je reč o unutrašnjim zbivanjima, mo žemo govoriti u onim društvima u kojima postoji sloboda propagiranja različičitih političkih, religijskih, filozofskih, interesnih, vrednosnih i moralnih koncepcija ili doktrina

Ukrajinski putopisni mediji: analiza tematskih kategorija

This article analyzes the content of Ukrainian travel media to determine their thematic orientation by utilizing content analysis and statistical methods. To verify the representation of different thematic categories in the travel media a two-stage research design was adopted. First, we conducted a survey, applying a random sampling method regarding the most important themes covered by different travel media. Respondents’ answers were analyzed and grouped into several categories: learning about the country, art, lifestyle, famous historical figures, nature and ecology, tips, tourism infrastructure, tourism development, marketing and trends. Second, a content analysis was conducted by using the method of distributive averages of the mode and median to calculate the share of each thematic category. The dominant travel media thematic categories demonstrated the following rating: 1) learning about the country, 2) tips, 3) lifestyle, 4) art, 5) nature and ecology, 6) famous historical figures, 7) tourism infrastructure, 8) marketing and trends, 9) tourism development.Koristeći analizu sadržaja i statističke metode, ovaj članak analizira ukrajinske putopisne medije kako bi utvrdio njihovo tematsko usmjerenje. Kako bismo utvrdili zastupljenost različitih tematskih kategorija, proveli smo istraživanje na dvije razine. Kao prvo, proveli smo anketu temeljenu na slučajnom uzorku o najvažnijim temama koje pokrivaju različiti mediji koji se bave putovanjima. Odgovore ispitanika analizirali smo i grupirali u nekoliko kategorija: učenje o zemlji, umjetnost, lifestyle, poznate povijesne osobe, priroda i ekologija, savjeti, turistička infrastruktura, turistički razvoj, marketing i trendovi. Kao drugo, proveli smo analizu sadržaja koristeći distributivne prosjeka moda i medijana kako bismo izračunali udio svake tematske kategorije. Dominantne tematske kategorije bile su rangirane na sljedeći način: 1) učenje o zemlji, 2) savjeti, 3) lifestyle, 4) umjetnost, 5) priroda i ekologija, 6) slavne povijesne osobe, 7) turistička infrastruktura, 8) marketing i trendovi, 9) turistički razvoj

Mediji i zdravlje „Anđeo i vrag“

All media have been flooded with news related to the COVID-19 pandemic. Top scientists have been addressing the public more frequently than ever before. In addition to positive attitudes, there have also been negative ones. In the midst of the pandemic, information about health systems that cannot respond adequately, a large number of deaths, and the lack of vaccines provoked a number of unwanted reactions, such as fear and associated disorders. Bad news kept coming. They were followed by conspiracy theories. Certain groups set out to find information they wanted to accept as true on various social networks. Should the media be allowed to inform about health without check, should they be allowed to pass on “fake news” in the domain of illness and health, or even manipulate information? They shouldn’t? In order to minimize the negative impacts, there should be mutual responsibility of experts and the media in presenting health-related topics and in disseminating useful and credible information, whereby the media literacy of the end users is indispensable.Sve medije preplavile su vijesti vezane za COVID-19 pandemiju. Kao nikada do sada javnosti su se obratili vrhunski znanstvenici. Uz pozitivne stavove javili su se i negativni. Informacije o zdravstvenim sustavima koji ne mogu dati odgovarajući odgovor, veliki broj umrlih, nepostojanje cjepiva pobudili su niz neželjenih odgovora, kao što je strah i posljedični poremećaji. Loše vijesti su se nizale. Pratile su ih teorije zavjere. Određene grupe na društvenim mrežama krenule su za pronalaženjem informacija koje žele prihvatiti istinitima. Smiju li mediji prezentirati o zdravlju bez provjera, smiju li propustiti „lažne vijesti“ u području bolesti i zdravlja, smiju li manipulirati informacijama? Ne bi smjeli?! No, kako bi minimalizirali negativne utjecaje, obostrana je odgovornost stručnjaka i medija u iznošenju tema vezanih uz zdravlje, praćena neizostavnom medijskom pismenosti krajnjih korisnika

Stereotipi o ženama u masovnim medijima

Cilj ovoga završnoga rada je istražiti kakav je položaj žena u društvu, ponajviše u medijima. Kako mediji danas predstavljaju žene i u kakvom je ona položaju naspram muškaraca. Istraživanje se temelji na proučavanju stručne literature i konkretnih primjera iz medijskih sadržaja, a svrha rada je shvatiti potrebu za javljanjem i postojanjem stereotipa o ženama u medijima, zašto i na koji način mediji promiču rodne stereotipe, kakva je prikaz žena u medijima te podići svijest da je današnjem, demokratskom društvu potrebno rušenje stereotipa

Pretpostavke za razvoj primarnog medijskog obrazovanja u Hrvatskoj

Medijska kultura i medijska pismenost jedan su od važnih čimbenika u današnjem društvu. Mediji nam danas daju razne informacije i sadržaje ali i pojedinci su postali stvaraoci medij-skih sadržaja. Upravo zato je važno poznavati funkcioniranje medija i osnovna načela medijske pismenosti. U ovom završnom radu obrađuje se pojam medija, razvoj medija kroz povijest, daju se neke podjele medija te se govori o utjecaju medija. Objašnjava se što je to medijska pismenost, kako se razvijala pismenost i zašto nam je potrebno znanje o medijskoj pismenosti. Također u radu se obrađuje koliko su mediji zastupljeni u obrazovanju, na koji način se izvodi nastava medijske kulture u primarnom obrazovanju a na koji način i koliko je zastupljena u srednjoj školi, kako se na istu problematiku gleda u Europskoj Uniji i Sjedinjenim Američkim Drža-vama. Na kraju se analizira sadašnji sustav, manjkavosti nastave medijske kulture, daje se primjer finskog model koji kroz više predmeta obrađuje medijske vještine te se predlaže mo-del za hrvatsko primarno obrazovanje