6 research outputs found
Mehanokemijska priprava katalizatora i mehanokemijska sinteza
Mehanokemija je relativno nova grana kemije, koja se intenzivno počela razvijati početkom 21. stoljeća. Obuhvaća kemijske reakcije, najčešće između dva reaktanta u čvrstom agregacijskom stanju, koje su potaknute i/ili održavane mehanokemijskom silom (pr. mljevenje, trenje), najčešće bez, ili uz vrlo malu količinu otapala, pri čemu su sve fizikalne i kemijske promjene tvari nastale pod utjecajem mehaničke energije. Izrazito je čista, sigurna i ekološki prihvatljiva te se danas najviše upotrebljava u farmaceutskoj, kemijskoj te metalurškoj industriji.
Mehanokemija je dio „zelene kemije“, grane kemije nastale zbog sve veće potrebe za smanjenjem negativnih utjecaja klasične kemije na okoliš. Koncept zelene kemije temelji se na korištenju i razvijanju znanja i metoda te osmišljavanju kemijskih procesa usmjerenih prema zaštiti okoliša.
Osnova svih mehanokemijskih reakcija je mljevenje, proces usitnjavanja čestica, čime se povećava njihova aktivna površina. Mljevenje se može izvoditi ručno u tarioniku s tučkom ili u kugličnom mlinu u reakcijskoj posudici gibanjem kuglice/a različitih polumjera, veličina i masa te izrađenih od različitih materijala.
Mehanokemijske reakcije, u konkretnom slučaju mehanokemijske sinteze katalizatora te mehanokemijske katalize, pokazuju višestruke prednosti. U usporedbi s reakcijama u otopini, prednosti mehanokemijskih reakcija uključuju minimalno korištenje, ili čak nekorištenje, otapala, promjene reakcijske selektivnosti, nastajanje novih molekula te ostvarivanje novih i poboljšavanje postojećih kemijskih reakcija i procesa, koje je teško ili čak nemoguće ostvariti u otopini, a istovremeno su „zeleniji“ te energetski i ekonomski isplativiji
Molybdenum complexes with formic acid hydrazide derivatives
U okviru ovog diplomskog rada pripravljena su dva hidrazonska liganda, H2L
1
i H2L
2
, derivati
hidrazida mravlje kiseline i 2-hidroksibenzaldehida, odnosno 2-hidroksi-5-nitrobenzaldehida.
Reakcijama [MoO2(acac)2] i odgovarajućeg hidrazonskog liganda, u množinskom omjeru 1 : 1,
u odgovarajućem otapalu, pripravljeni su kompleksni spojevi molibdena(VI). Mononuklearni
kompleksni spojevi, [MoO2(L1
)(MeOH)] i [MoO2(L2
)(MeOH)], sintetizirani su iz metanola, uz
dodatak piridina. Reakcijama u acetonitrilu sintetizirani su mononuklearni kompleksni spoj,
[MoO2(L2
)(H2O)]·MeCN te polinuklearni kompleksni spojevi, [MoO2(L1
)]n i [MoO2(L2
)]n.
Hidrazonski ligandi i kompleksni spojevi karakterizirani su i analizirani razlikovnom
pretražnom kalorimetrijom, infracrvenom spektroskopijom te termogravimetrijskom analizom.
Difrakcijom rendgenskog zračenja na jediničnom kristalu određene su molekulske i kristalne
strukture liganda H2L
1
te kompleksnih spojeva [MoO2(L2
)(MeOH)] i
[MoO2(L2
)(H2O)]·MeCN.As part of this diploma thesis, two hydrazone ligands, (H2L
1
) and (H2L
2
), derivatives of formic
acid hydrazide and 2-hydroxybenzaldehyde or 2-hydroxy-5-nitrobenzaldehyde, were prepared.
By reactions of [MoO2(acac)2] and corresponding hydrazone ligand, in 1 : 1 molar ratio, from
corresponding solvent, molybdenum(VI) complex compounds were synthesized. Mononuclear
complexes, [MoO2(L1
)(MeOH)] and [MoO2(L2
)(MeOH)] were synthesized from methanol,
with pyridine. In reactions with acetonitrile one mononuclear complex compound,
[MoO2(L2
)(H2O)]·MeCN and two polynuclear complexes, [MoO2(L1
)]n and [MoO2(L2
)]n, were
synthesized. Hydrazone ligands and complexes were characterized and analyzed by differential
scanning calorimetry, infrared spectroscopy and thermogravimetric analysis. Molecular and
crystal structures of the H2L
1
ligand and of [MoO2(L2
)(MeOH)] and [MoO2(L2
)(H2O)]·MeCN
complexes were determined by the single crystal X-ray diffraction
Molybdenum complexes with formic acid hydrazide derivatives
U okviru ovog diplomskog rada pripravljena su dva hidrazonska liganda, H2L
1
i H2L
2
, derivati
hidrazida mravlje kiseline i 2-hidroksibenzaldehida, odnosno 2-hidroksi-5-nitrobenzaldehida.
Reakcijama [MoO2(acac)2] i odgovarajućeg hidrazonskog liganda, u množinskom omjeru 1 : 1,
u odgovarajućem otapalu, pripravljeni su kompleksni spojevi molibdena(VI). Mononuklearni
kompleksni spojevi, [MoO2(L1
)(MeOH)] i [MoO2(L2
)(MeOH)], sintetizirani su iz metanola, uz
dodatak piridina. Reakcijama u acetonitrilu sintetizirani su mononuklearni kompleksni spoj,
[MoO2(L2
)(H2O)]·MeCN te polinuklearni kompleksni spojevi, [MoO2(L1
)]n i [MoO2(L2
)]n.
Hidrazonski ligandi i kompleksni spojevi karakterizirani su i analizirani razlikovnom
pretražnom kalorimetrijom, infracrvenom spektroskopijom te termogravimetrijskom analizom.
Difrakcijom rendgenskog zračenja na jediničnom kristalu određene su molekulske i kristalne
strukture liganda H2L
1
te kompleksnih spojeva [MoO2(L2
)(MeOH)] i
[MoO2(L2
)(H2O)]·MeCN.As part of this diploma thesis, two hydrazone ligands, (H2L
1
) and (H2L
2
), derivatives of formic
acid hydrazide and 2-hydroxybenzaldehyde or 2-hydroxy-5-nitrobenzaldehyde, were prepared.
By reactions of [MoO2(acac)2] and corresponding hydrazone ligand, in 1 : 1 molar ratio, from
corresponding solvent, molybdenum(VI) complex compounds were synthesized. Mononuclear
complexes, [MoO2(L1
)(MeOH)] and [MoO2(L2
)(MeOH)] were synthesized from methanol,
with pyridine. In reactions with acetonitrile one mononuclear complex compound,
[MoO2(L2
)(H2O)]·MeCN and two polynuclear complexes, [MoO2(L1
)]n and [MoO2(L2
)]n, were
synthesized. Hydrazone ligands and complexes were characterized and analyzed by differential
scanning calorimetry, infrared spectroscopy and thermogravimetric analysis. Molecular and
crystal structures of the H2L
1
ligand and of [MoO2(L2
)(MeOH)] and [MoO2(L2
)(H2O)]·MeCN
complexes were determined by the single crystal X-ray diffraction
Mehanokemijska priprava katalizatora i mehanokemijska sinteza
Mehanokemija je relativno nova grana kemije, koja se intenzivno počela razvijati početkom 21. stoljeća. Obuhvaća kemijske reakcije, najčešće između dva reaktanta u čvrstom agregacijskom stanju, koje su potaknute i/ili održavane mehanokemijskom silom (pr. mljevenje, trenje), najčešće bez, ili uz vrlo malu količinu otapala, pri čemu su sve fizikalne i kemijske promjene tvari nastale pod utjecajem mehaničke energije. Izrazito je čista, sigurna i ekološki prihvatljiva te se danas najviše upotrebljava u farmaceutskoj, kemijskoj te metalurškoj industriji.
Mehanokemija je dio „zelene kemije“, grane kemije nastale zbog sve veće potrebe za smanjenjem negativnih utjecaja klasične kemije na okoliš. Koncept zelene kemije temelji se na korištenju i razvijanju znanja i metoda te osmišljavanju kemijskih procesa usmjerenih prema zaštiti okoliša.
Osnova svih mehanokemijskih reakcija je mljevenje, proces usitnjavanja čestica, čime se povećava njihova aktivna površina. Mljevenje se može izvoditi ručno u tarioniku s tučkom ili u kugličnom mlinu u reakcijskoj posudici gibanjem kuglice/a različitih polumjera, veličina i masa te izrađenih od različitih materijala.
Mehanokemijske reakcije, u konkretnom slučaju mehanokemijske sinteze katalizatora te mehanokemijske katalize, pokazuju višestruke prednosti. U usporedbi s reakcijama u otopini, prednosti mehanokemijskih reakcija uključuju minimalno korištenje, ili čak nekorištenje, otapala, promjene reakcijske selektivnosti, nastajanje novih molekula te ostvarivanje novih i poboljšavanje postojećih kemijskih reakcija i procesa, koje je teško ili čak nemoguće ostvariti u otopini, a istovremeno su „zeleniji“ te energetski i ekonomski isplativiji
Mehanokemijska priprava katalizatora i mehanokemijska sinteza
Mehanokemija je relativno nova grana kemije, koja se intenzivno počela razvijati početkom 21. stoljeća. Obuhvaća kemijske reakcije, najčešće između dva reaktanta u čvrstom agregacijskom stanju, koje su potaknute i/ili održavane mehanokemijskom silom (pr. mljevenje, trenje), najčešće bez, ili uz vrlo malu količinu otapala, pri čemu su sve fizikalne i kemijske promjene tvari nastale pod utjecajem mehaničke energije. Izrazito je čista, sigurna i ekološki prihvatljiva te se danas najviše upotrebljava u farmaceutskoj, kemijskoj te metalurškoj industriji.
Mehanokemija je dio „zelene kemije“, grane kemije nastale zbog sve veće potrebe za smanjenjem negativnih utjecaja klasične kemije na okoliš. Koncept zelene kemije temelji se na korištenju i razvijanju znanja i metoda te osmišljavanju kemijskih procesa usmjerenih prema zaštiti okoliša.
Osnova svih mehanokemijskih reakcija je mljevenje, proces usitnjavanja čestica, čime se povećava njihova aktivna površina. Mljevenje se može izvoditi ručno u tarioniku s tučkom ili u kugličnom mlinu u reakcijskoj posudici gibanjem kuglice/a različitih polumjera, veličina i masa te izrađenih od različitih materijala.
Mehanokemijske reakcije, u konkretnom slučaju mehanokemijske sinteze katalizatora te mehanokemijske katalize, pokazuju višestruke prednosti. U usporedbi s reakcijama u otopini, prednosti mehanokemijskih reakcija uključuju minimalno korištenje, ili čak nekorištenje, otapala, promjene reakcijske selektivnosti, nastajanje novih molekula te ostvarivanje novih i poboljšavanje postojećih kemijskih reakcija i procesa, koje je teško ili čak nemoguće ostvariti u otopini, a istovremeno su „zeleniji“ te energetski i ekonomski isplativiji
Efficient Molybdenum Hydrazonato Epoxidation Catalysts Operating under Green Chemistry Conditions: Water vs. Decane Competition
International audienceMolybdenum compounds containing benzaldehyde-based hydrazones were obtained. The reaction in MeOH resulted with monomeric Mo complexes, [MoO2(L)(MeOH)], while the reaction in dichloromethane (DCM) provided oligomeric complexes, [MoO2(L)]n. The solid-state structures of the obtained compounds were investigated through Infrared Spectroscopy - Attenuated Total Reflection (IR-ATR), Thermogravimetric analysis (TGA), and via X-ray diffraction. The prepared molybdenum species were employed as cyclooctene epoxidation catalysts. TBHP (tert-butylhydroperoxide) in water and TBHP in decane were employed and compared as oxidants, with 0.25 mol% [Mo]. The catalyst activity and selectivity towards epoxide is >90% for all the reactions. The results have been linked to theoretical calculations, showing the importance of the first step, i.e., the transformation of [MoO2(L)(MeOH)] into the pentacoordinate [MoO2(L)]