Voicing folk for the academy: interdiscursivity and collective identity in a north dalmatian ethnography, 1899 - 1900

Abstract

U kontekstu rane hrvatske etnografske i etnološke prakse članak ispituje specifične diskurzivne realizacije pučkih identiteta u monografiji V. Ardalića o Bukovici s kraja 19. stoljeća. Razmatrajući tekst kao lokus dijaloškog-interaktivnog posredovanja i produkcije autentičnih kolektivnih identiteta između pučkog (lokalnog, dijalektalnog) i akademskog (centraliziranog, institucijskog, standardnog) diskursa, autor cilja i na revalorizaciju teksta kao povijesnoga i filološkoga izvora za proučavanje nastanka etnokulturnih identiteta u toj regiji. Prihvaćajući pragmatičku i diskurzivno-analitičku perspektivu, članak nastoji razjasniti i očite i skrivene ideologije, kategorije i izvedbe identiteta u etnografskome tekstu kao interdiskurzivnoj konstrukciji, te pritom posebnu pozornost posvećuje dijaloškim aspektima procesa tekstualizacije i kontekstualizacije. Analiza razotkriva različite razine/stupnjeve i strategije/procese diskurzivnog oblikovanja identiteta što se iščitavaju iz teksta, a koji se indeksiraju npr. stereotipnim predikacijama i atribucijama. Članak zaključuje – i potvrđuje – da je sustavna i metodična pozornost za dijalogizam i polifoniju neophodan uvjet za pouzdano povijesno-pragmatičko proučavanje etnografske stvarnosti, uključujući identitete.This paper examines the specific discursive realizations of \u27folk identities\u27 in a north Dalmatian ethnographic account from the end of the nineteenth century in the context of early Croatian institutional- ethnographic practice. By treating the text in question as a site for the dialogic-interactive mediation and production of \u27authentic\u27 collective identities between local/folk (dialectal) and centralized, academic-institutional (standard) discourses, it also aims at reassessing its value as a historical and philological source for the study of ethno-cultural identity formation in the region. Adopting a pragmatic/discourse-analytic perspective, and devoting particular attention to dialogic aspects of the entextualization and contextualization process, our investigation seeks to elucidate latent and overt ideologies, categories and \u27performances\u27 of identity in the ethnographic text-as-interdiscursive-construction. The analysis reveals the different levels/orders and strategies/processes of discursive identity formation that emerge from the text, as indexed e.g. by stereotypical predications and attributions. It concludes – and confirms – that systematic and methodic attention for dialogism and polyphony is indispensable to a reliable historical pragmatics of \u27ethnographic reality\u27, \u27identities\u27 included